nena_daconte

kao što sam i najavljivala, išli moj dragi i ja u španjolsku i portugal prije kojih mjesec dana. i bilo je fenomenalno!!!! barcelona je definitivno naj naj najbolji grad na svijetu!!! od jezika, arhitekture, ljubaznih ljudi, ma zaljubila sam se u apsolutno SVE! bili smo u hostelu koji uopće nije skup, a blizu je sagrade familije i tamo smo upoznali super ljude!! jedan otkačeni finac koji ima svoj punk bend, amerikanac koji studira arhitekturu u barceloni i pokušava bit instruktor skvoša i australac koji putuje svijetom već 8 mjeseci bili su najbolje moguće društvo koje si možete zamislit!!! to nam je falilo u portu, jer smo tamo bili u nekom cheap hotelu i nije bilo mjesta za druženje s ljudima. i iako porto isto ima mnogo zanimljivih i lijepih stvari za vidjet, barcelona mi je puno bolja. u barcelonu bi se vratila bez razmišljanja! išli smo gradom i samo osjetili kako nam se vilica razvaljuje i slinimo :)

no put nije bio samo idiličan. imali smo nekoliko nezgodacija. za početak nismo mogli nać mjenjačnicu koja ima eure (a šta ima, jene????) onda kad smo napokon došli u treviso (jer smo od tamo letjeli za barcelonu, pa iz barcelone u porto i istim putem nazad) skužili smo da je moj dragi cijeli taj put prešao bez vozačke. zatim smo sletjeli u barcelonu i moj dragi je zaboravio pin, triput ga krivo ukucao i ostali smo bez mobitela, jer ja svoj nisam ni ponijela. ali ne samo bez mobitela, već i bez sata, jer ni on ni ja ne nosimo sat. kad smo došli u porto, ja dobila upalu mjehura, pa smo pola dana provodili u sobi kartajući, odnosno trčeći na wc. a kad smo pokušali otić iz porta, nismo mogli, jer nije bilo našeg aviona. naime, oni su promijenili plan i obavijestili nas o tome na vrijeme, ali mi nismo skužili promjenu u danu, već samo u satu i prihvatili. i onda kako smo falili let za povratak u barcelonu, tako smo ostali bez leta do trevisa, jer je on išao iz barcelone kojih 8 sati ranije negoli mi dolazimo u barcelonu. pa smo morali kupit novu kartu koja nas je došla kao one četiri skupa. zatim kad smo napokon došli nazad u barcelonu u ponoć i nešto, jedini taksist koji je bio u blizini tražio nas je trideset eura za vožnju do hostela koji je par blokova dalje!!! naravno, odbili smo pa smo kojih četrdeset minuta teglili do hostela torbe koje, naravno, nemaju kotačiće.

ali dobro, na kraju je dobro ispalo što smo malo duže ostali u barceloni, jer je stvarno super. mislim, i dublin mi je bio lijep, ali barcelona ima nešto posebno, neku posebnu vibru. to jednostavno morate doživjet.

sjećate se da sam vam tamo negdje u šestom mjesecu javila kako nena i njen dragi idu u portugal u prvom mjesecu?? e pa eto, brojimo zadnje dane prije polaska!!!

cijelo ljeto i cijelu jesen pričam o tom putu kao nečemu što je sigurno zakazano, ali dogodit će se tamo daleko, početkom nove godine. i sad je to stiglo, a ja uopće nemam feeling da idemo!!! i evo, dok ovo pišem, brojim zadnje dane u hrvatskoj, jer već u utorak smo u avionu i hasta la vista, baby!

mali problemčić je što imam 4 (čitaj: četiri) leta i ne znam baš koje su šanse da preživimo sva 4. mislim da bi najironičnije bilo da padne zadnji. znaš ono, taman misliš ako ova 3 nisu pala, onda valjda neće ni zadnji, kad ono, bljus!

i zato vam se javljam. da vas sve pozdravim, zaželim puno sreće i ljubavi. vidimo se s druge strane!

hasta la vista, baby! :)

KAD SE ODLUČUJE KAD TREBA STUPITI U BRAK?

Prvo moraš naći nekoga ko voli iste stvari kao i ti. Ako na primjer ti voliš nogomet onda i njoj se mora sviđati to da ti voliš nogomet i onda da donosi čips i pivo.

Marko, 10 godina (potpuno je u pravu)

KOJE SU PRAVE GODINE ZA BRAK?

Najbolje godine su 23 jer onda poznaješ svog muža najmanje 10 godina.

Sandra, 10 godina

Ne postoje najbolje godine za brak - moraš stvarno biti dovoljno glup da bi se oženio.

Filip, 6 godina (najvjerovatnije je imao loše iskustvo)

ŠTO TVOJI RODITELJI IMAJU ZAJEDNIČKO ?

Paaa. Oboje ne žele imat više djece.

Sara, 8 godina (hi hi hi - zbog čega to?)

ŠTO SE RADI NA IZLASKU S DJEVOJKOM/DEČKOM?

Izlasci su tu da bi se zabavljali i ljudi bi trebali iskoristit priliku da se bolje upoznaju. Čak i dečki imaju reći nešto zanimljivo ako ih dovoljno dugo slušaš .

Jasna, 8 godina (Od koga li joj to? Od majke?)

Kod prvog izlaska se pričaju interesantne laži tako da su onda zainteresirani i za drugi izlazak.

Milan, 8 godina

ŠTO BI TI RADIO KAD BI TVOJ PRVI IZLAZAK SKROZ LOŠE PROŠAO?

Ja bih otišao kući i pravio se da sam mrtav. Onda bih nazvao novine telefonom i rekao da mi naprave umrlicu.

Darko, 9 godina (to bih ponekad i ja najradije napravio)

KADA SE SMIJE NEKO POLJUBIT ?

Kada je bogat i ima puno para.

Jelena, 7 godina (pitam se da li je plava?)

Kada poljubiš neku djevojku onda se moraš s njome oženit i imat djecu sa njom. Tako ti je to!

Ivan, 8 godina (da Ivane, nažalost je tako)

ŠTO TREBA NAPRAVITI DA BI BRAK BIO USPJEŠAN?

Muž treba uvijek govoriti ženi da je lijepa pa čak i ako ona izgleda kao autobus!

Stanko, 10 godina (ovaj je apsolutni broj 1.)

nije me bilo stvarno dugo. baš me sram. malo sam ispala iz štosa, jer sam totalno zaokupljena, well, životom. počela sam radit u vrtiću, predajem engleski. iako je to samo jedan sat dnevno četiri dana u tjednu, pripreme mi uzimaju puno vremena. volim svoj posao, iako je na početku bilo jako naporno. onda sam se naučila vikat i sad je sve super. slušaju sve u šesnaest. don't get me wrong, nisam ja zločesta teta, samo sam naučila da moram bit glasnija od njih da bi me čuli i poslušali. klinci ko klinci, iskušavaju granice do kojih me mogu tlačit, al kad tičerica poludi, onda su svi tiho. čovjek se zapravo iznenadi kad otkrije što sve može. ja nikad nisam mislila da ću moć izać na kraj s grupom predškolske djece, jer ne volim vikat i ne volim zapovijedat. sad mi to uopće nije problem. djeca me vole i obožavaju moja predavanja. stvarno mi krenulo na poslovnom planu.
znam da je ovo užasno dosadan post i da znam ja bit i zanimljivija, al morat ću se malo uhodat... do nekog zanimljivijeg posta, so long! :)

kad mi netko spomene neki film koji sam gledala, prvo u glavi dobijem sliku, scenu koju vežem za taj film. ponekad je to glavna, odlučujuća scena, a ponekad skroz mala, nezamjetna, pogotovo ako ste davno gledali film.
evo par primjera (gledam stvarno svašta, ovo je samo miks filmova koji su mi pali na pamet)
*doručak kod tiffanyja- zadnja scena, vjerojatno najpamtljivija; ona stoji u uličici, pokisla, traži mačka koji nema ime. i još jedna scena: ona sjedi na prozoru, svira i pjeva, a on je sluša na prozoru iznad.
*bogovi su pali na tjeme- naravno, scena kad nađu bocu coca cole :) zakon zakon zakon! i scena kad onaj bijelac vozi svoj ludi auto i dolazi do rampe ili čega već pa mora stavljat kamenje pod kotače da mu se auto ne otkotrlja :)) legenda
*prljavi ples- scena kada patrick dolazi po jennifer i kaže: nobody puts baby in the corner.
*kad je harry sreo sally- scena u restoranu, kad ona "svršava" :)
*pirati s kariba- kapetan jack sparrow i will turner hodaju ispod vode držeći barku naopako tako da imaju zraka i idu "posuditi" brod :)
*crash- djevojčica trči spasiti tatu jer joj je on dao svoj nevidljivi ogrtač koji ga štiti od metaka
*zapravo ljubav- malo smijeha za kraj: scena kad hugh grant pleše po kući i naleti na domaćicu :)

sjećate se onih sastavaka koje smo pisali na hrvatskom svake godine kad bi se vratili s praznika? moje najluđe ljeto ili kakogod. pa onda jesen, tiho nam dolazi jesen ili jesen u mom gradu...

uglavnom, tako to. htjela sam pisat o svom ljetu. nezaboravnom ljetu. najdužem ljetu u životu. bar se tako čini, jer ga pokušavam skratit i ubit već neko vrijeme, al ne ide :(
radim cijelo ljeto. dva posla. ujutro sam kolporter i pokušavam ljudima uvalit novine, a popodne sam u videoteci. ovaj drugi posao mi je puno draži, a i šef mi je frend pa nemam problema oko para ni oko dogovora. ovo s novinama je već druga priča. zaista sam se svačega naslušala ovog ljeta. al to ćemo ostavit za neki drugi post, jer bi ovaj bio predug.

zapravo, danas sam jednostavno tužna. mom dragom i meni je danas 8 mjeseci, a ne možemo se vidit. cijelo ljeto krademo vrijeme i svaki slobodan trenutak jurimo jedno drugom (dijeli nas 70-ak kilometara) da se vidimo bar na par sati i baš smo se istrošili. i sad kad više napokon ne radim ujutro i kad je i on prestao radit mislila sam da ćemo se češće i duže viđat. sad ispada da se još manje vidimo. i to me ubija. toliko sam se veselila tom kraju osmog mjeseca jer je to značilo da ćemo se oboje malo odmorit od jurcanja i stat i uživat.

moj je san zapravo bio da se jedno jutro ustanemo rano, odemo u grad na kavu i pecivo i odemo rano na plažu. usput si uzmemo nešto i za ručak i cijeli dan provedemo na plaži i guštamo. igramo karte, sunčamo se, pričamo, jedemo paštetu i kruh i pomidor...

al ništa od toga. ni paštete ni pomidora ni jutranje kave.
sad će opet obaveze. njemu faks. meni ispiti i posao. viđat ćemo se češće, ali na kraće.

ni sestre mi nema da joj se mogu izjadat.

ni plaća nije tolika da bi vrijedila uništenog ljeta.

i stvarno sam danas tužna.

toliko puta poželim da imam mali fotić u glavi koji će odmah uslikati sve zanimljivosti koje moje oči vide tako da ih kasnije mogu podijelit s drugima bez puno opisivanja. samo dam sliku i čekam reakciju. zaista, toliko smiješnih scena vidim svaki dan da je šteta što ih ne mogu podijeliti s vama. no probat ću riječima.

slika 1. poslovni čovjek. kravata, odijelo. zalizana kosa. aktovka. izlazi iz kafića. ništa neobično, mislite. hm. ROZO odijelo. ŽUTE cipele. ŽUTA kravata. :)

slika 2. profesorica. stroga. u odijelu. drži predavanje. potpuno se uživila. čini se da su se i učenici jer je pomno prate i gledaju. možda zbog ŽARKOCRVENOG ruža na ZUBIMA.

slika 3. stara žena na plaži. sunča se. sjedi na zidiću u toplesu. SISE DO PUPKA.

slika 4. dijete i tata na plaži. tata se zamislio i gleda u daljinu. dijete se igra u pijesku. i PIŠKI PO TATINOJ NOZI.

znate ono kad se osjećate usrano jer ste skužili da su sve vaše frendice zauzete ili faksom ili poslom ili dečkom i nemate s kim otić u kino? i onda poželite da imate dečka koji će s vama gledat film i osjećate se još jadnije jer su izgledi da nađete dečka u idućih nekoliko sati ravni nuli? jeste li se kad osjećali tako?
ja jesam. puno puta. i onda bih se okrenula oko sebe i vidjela ju. tu jednu osobu za koju sam sigurna da je isto tako sama, samo da su njezine šanse da nađe tipa manje nego moje. možete to nazvat umišljenošću, al sigurna sam da znate takve osobe i da vama prođe ista misao glavom kad ih vidite, samo ju se ne usudite verbalizirati da vas ne bi krivo shvatili i proglasili umišljenima.
e pa jedna takva cura išla je sa mnom na faks. nije ona loša, dapače, draga je, ali dozlaboga smotana. jedna od onih koje furaju vlastiti stil (čitaj: tenisice na suknju s krizme plus majica ispod koje se vidi kičasti jeftini grudnjak plus crna kožna torba koja je toliko ružna da je i lopovi zaobilaze) i koja se uvijek čini toliko odsutnom da imate potrebu u njezinoj blizini govorit polako i izražajno da bi vas razumjela. nadam se da kužite o čemu govorim, jer zaista ne želim bit bezobrazna. cura mi zaista nije ništa loše napravila, štoviše, mislim da ona uopće nikome nikad ništa loše nije napravila.
no uglavnom, kad god sam nju vidjela, mislila sam kako život nije fer prema nekima i kako ona sigurno ima više problema na ljubavnom polju od mene. nije kao da sam likovala, zaista.
i onda sam ju vidjela u gradu s dečkom. šok! udaje se najesen. dupli šok!
život zaista ima smisla za humor. ona je možda izgledala smotana, ali jedina smotana u ovoj priči ispala sam ja. zašto sam ikad pomislila da je ljubavi imalo bitno kako se netko oblači ili drži? ljubav nema pravila. i to je čini prekrasnom.
p.s. mom dečku: hvala što me voliš ovako smotanu :)

evo, opet je vrijeme ispita, što znači da bi ja sve radila samo da ne učim. o tome sam pisala i prije, pa se ne bi ponavljala, dosta to čini televizijski program i časopisi.

no eto, prošli vikend umjesto da učim, ja sam surfala internetom, čisto iz dosade. nisam ništa posebno tražila, ali sam onako usput provjerila stranicu ryanaira i tražila jeftine letove za bilo kamo i trošila dragocjeno vrijeme koje sam mogla kvalitetno provest sa chaucerom... i padne mi na pamet da je moj dragi spominjao portugal kao mjesto koje bi definitivno htio posjetit u skorijoj budućnosti. pa sam si ja dala u zadatak da napravim plan puta po najjeftinijim mogućim letovima s odredištem u portugalu. i našla ja! ide se iz venecije do barcelone, u barceloni se spava, pa se sljedeći dan ide u porto, pa onda za šest dana opet nazad u barcelonu, pa se tamo ostaje jednu noć, pa nazad u veneciju. i zovem ja svog dragog, već sam i hostele provjerila, i govorim mu kako sam nam isplanirala put i našla i povoljan smještaj i on onako ležerno govori da može. izračunali mi i cijenu svega i nije tako nedostižno, pogotovo uzme li se u obzir da oboje radimo preko ljeta. pa kažem ja starcima da bi mi išli u portugal i kažem koliko para treba i di bi sve bili i kažu oni da nema problema. i sad, sve je išlo tako jednostavno i glatko da je bilo apsolutno nemoguće da su me svi shvatili ozbiljno! već sam se počela i ljutit na njih jer ja bi baš putovala, a nitko me ne doživljava!!!

međutim, nije prošlo ni pet minuta, zove mene dragi da je on upravo na netu i da nam kupuje karte, pa neka ja još jednom pitam svoje jesu li oni to stvarno mislili. dobro da sam sjedila jer bi pala na dupe!

eto, imamo karte i putujemo! samo tako :)

p.s. i ispit sam prošla!

znate onaj trenutak kad taman jednom nogom stajete pod tuš i zazvoni zvono na vratima ili telefon? e pa upravo to mi se desilo! ono, stojim gola u kupaonici i razmišljam: otvorit il ne otvorit, pitanje je sad. i mislim si, srijeda popodne, mora da je baba za televiziju! to je takva freaky baba da je se užasavam toliko da, ako mislim da je ona, uopće ne otvaram vrata ako sam sama jer sam potpuno sigurna da joj je ovo samo part time job, a da je serijski ubojica full time i da srijedom vreba na moj stan i čeka trenutak neopreza kad se neću naoružat frendicama i dečkom pa će me sopranizirat. i evo, ovo je još jedan dokaz da sam potpuno izbezumljena kad samo i mislim na nju: počnem blebetat nerazumne preduge rečenice u koje se toliko zapetljam da na kraju rečenice zaboravim kako sam ju započela i s kojim ciljem i onda ne znam ni kako ju završit jer zapravo nisam uopće pratila slijed rečenice već sam razmišljala koje oružje najbolje pristaje onom čudnom licu. neko hladno oružje. sva su meni hladna. toplo oružje mi je oksimoron.

no, skrenula sam s teme. stojim ja tako u tu kukavnu srijedu u svojoj kupaonici i razmišljam što ću. ako ne otvorim, morat ću ju kasnije ić tražit, jer sam ionako u zaostatku s plaćanjem već 2 mjeseca. ako joj otvorim, mogla bi završit ko gulaš, jer sam sama u stanu i ništa ju ne može spriječit da me ne kokne jednim brzopoteznim kung fu udarcem posred čela i spremi za ručak sutra. hm... i nećkam se ja tako, al ajde, toliko sam lijena ić do nje da bolje da sutra budem gulaš nego da moram na drugu stranu grada.
i omotam ja ručnik oko sebe, nataknem japanke i otvorim vrata. kao ono, dva stara deda traže moje susjede! isuse, koji bed! ovaj jedan se tako smotao (valjda nije polugolu ženu vidio nekoliko desetljeća) da je samo bacio letimičan pogled i ostatak vremena zamuckivao i gledao u strop pa u pod pa u zid s moje lijeve strane pa u zid s moje desne strane, ali nikako u mene. ovaj drugi se ispričao barem deset puta i na kraju nije ni dočekao da mu kažem di zapravo žive ti susjedi, nego je zbrisao koliko su ga te staračke naborane noge nosile. a bome je dobro potrčao! uff

i što smo naučili iz današnje životne lekcije konstantnog sramoćenja? serijski ubojice ne rade srijedom :)

nena_daconte
zapažanja jedne studentice koja broji zjake u malom gradu na moru
Nedavno napisano barcelona, porto, barcelona došao i siječanj što djeca misle o braku, ljubavi i drugim nečistim silama novosti scena, film Arhiva veljača 2008 siječanj 2008 studeni 2007 rujan 2007 kolovoz 2007 srpanj 2007 lipanj 2007 svibanj 2007 travanj 2007 ožujak 2007 veljača 2007 siječanj 2007 prosinac 2006 studeni 2006 listopad 2006 rujan 2006 kolovoz 2006 srpanj 2006 MojBlog Smile, it's the second best thing you can do with your lips! Are you going to kiss me or do I have to lie to my diary? I want to walk through life instead of being dragged through it. The worst way to miss someone is to be sitting right beside them knowing you can't have them. Our best decisions, the ones that we never regret, come from listening to ourselves.	sri - 20.02.2008 barcelona, porto, barcelona kao što sam i najavljivala, išli moj dragi i ja u španjolsku i portugal prije kojih mjesec dana. i bilo je fenomenalno!!!! barcelona je definitivno naj naj najbolji grad na svijetu!!! od jezika, arhitekture, ljubaznih ljudi, ma zaljubila sam se u apsolutno SVE! bili smo u hostelu koji uopće nije skup, a blizu je sagrade familije i tamo smo upoznali super ljude!! jedan otkačeni finac koji ima svoj punk bend, amerikanac koji studira arhitekturu u barceloni i pokušava bit instruktor skvoša i australac koji putuje svijetom već 8 mjeseci bili su najbolje moguće društvo koje si možete zamislit!!! to nam je falilo u portu, jer smo tamo bili u nekom cheap hotelu i nije bilo mjesta za druženje s ljudima. i iako porto isto ima mnogo zanimljivih i lijepih stvari za vidjet, barcelona mi je puno bolja. u barcelonu bi se vratila bez razmišljanja! išli smo gradom i samo osjetili kako nam se vilica razvaljuje i slinimo :) no put nije bio samo idiličan. imali smo nekoliko nezgodacija. za početak nismo mogli nać mjenjačnicu koja ima eure (a šta ima, jene????) onda kad smo napokon došli u treviso (jer smo od tamo letjeli za barcelonu, pa iz barcelone u porto i istim putem nazad) skužili smo da je moj dragi cijeli taj put prešao bez vozačke. zatim smo sletjeli u barcelonu i moj dragi je zaboravio pin, triput ga krivo ukucao i ostali smo bez mobitela, jer ja svoj nisam ni ponijela. ali ne samo bez mobitela, već i bez sata, jer ni on ni ja ne nosimo sat. kad smo došli u porto, ja dobila upalu mjehura, pa smo pola dana provodili u sobi kartajući, odnosno trčeći na wc. a kad smo pokušali otić iz porta, nismo mogli, jer nije bilo našeg aviona. naime, oni su promijenili plan i obavijestili nas o tome na vrijeme, ali mi nismo skužili promjenu u danu, već samo u satu i prihvatili. i onda kako smo falili let za povratak u barcelonu, tako smo ostali bez leta do trevisa, jer je on išao iz barcelone kojih 8 sati ranije negoli mi dolazimo u barcelonu. pa smo morali kupit novu kartu koja nas je došla kao one četiri skupa. zatim kad smo napokon došli nazad u barcelonu u ponoć i nešto, jedini taksist koji je bio u blizini tražio nas je trideset eura za vožnju do hostela koji je par blokova dalje!!! naravno, odbili smo pa smo kojih četrdeset minuta teglili do hostela torbe koje, naravno, nemaju kotačiće. ali dobro, na kraju je dobro ispalo što smo malo duže ostali u barceloni, jer je stvarno super. mislim, i dublin mi je bio lijep, ali barcelona ima nešto posebno, neku posebnu vibru. to jednostavno morate doživjet. link \| objavio nena daconte u 20. veljača 2008 0:48:21 \| (4) komentari BesplatneGLUPOSTI komentirano u 20. veljača 2008 17:13:17~ hehehehehe - znači to je stvarno bio put za pamčenje, a upravo će sjećanje na nezgodancije s vremenom postajati sve draže i draže. Onda muka, čemer i jad, a kasnije sa smješkom sjećamo baš i najviše upravo tih gluposti... Baš mi je drago! Usput - što se zadatka tiče, otipisah ti u komentarima na svom blogu. Upute imaš relativno na početku mog posta "Oscara za glupost"! Pozdrav! :) siscanin komentirano u 21. veljača 2008 9:47:24~ E blago tebi:)) babun komentirano u 31. kolovoz 2009 3:15:26~ http://tonkicapalonkica.mojblog.com/p-blogeri-na-rostilj-spremni/194585.html babun komentirano u 2. studeni 2010 21:50:27~ dobro dokle ćeš i ti izbivat!? ned - 06.01.2008 došao i siječanj sjećate se da sam vam tamo negdje u šestom mjesecu javila kako nena i njen dragi idu u portugal u prvom mjesecu?? e pa eto, brojimo zadnje dane prije polaska!!! cijelo ljeto i cijelu jesen pričam o tom putu kao nečemu što je sigurno zakazano, ali dogodit će se tamo daleko, početkom nove godine. i sad je to stiglo, a ja uopće nemam feeling da idemo!!! i evo, dok ovo pišem, brojim zadnje dane u hrvatskoj, jer već u utorak smo u avionu i hasta la vista, baby! mali problemčić je što imam 4 (čitaj: četiri) leta i ne znam baš koje su šanse da preživimo sva 4. mislim da bi najironičnije bilo da padne zadnji. znaš ono, taman misliš ako ova 3 nisu pala, onda valjda neće ni zadnji, kad ono, bljus! i zato vam se javljam. da vas sve pozdravim, zaželim puno sreće i ljubavi. vidimo se s druge strane! hasta la vista, baby! :) link \| objavio nena daconte u 6. siječanj 2008 9:41:42 \| (2) komentari medeja7 komentirano u 6. siječanj 2008 13:56:22~ hasta la vista i vama...uživajte...Kiss:))) BesplatneGLUPOSTI komentirano u 18. siječanj 2008 16:56:23~ Draga Nena, dođoh ti reći da sam te nominirala, pa ako ne stigneš od tamo s druge strane, a onda kad se vratiš. Dakako, nadam se i nekom slovu o događjima s puta, jer tko zna što se sve moglo izdogađati na ovoj portugalskoj pustolovini. Možda ste čak i vjetrenjače sreli, dok ste se lijepo proveli, jer u to ne sumnjam! Pozdrav ti ostavljam! uto - 13.11.2007 što djeca misle o braku, ljubavi i drugim nečistim silama KAD SE ODLUČUJE KAD TREBA STUPITI U BRAK? Prvo moraš naći nekoga ko voli iste stvari kao i ti. Ako na primjer ti voliš nogomet onda i njoj se mora sviđati to da ti voliš nogomet i onda da donosi čips i pivo. Marko, 10 godina (potpuno je u pravu) KOJE SU PRAVE GODINE ZA BRAK? Najbolje godine su 23 jer onda poznaješ svog muža najmanje 10 godina. Sandra, 10 godina Ne postoje najbolje godine za brak - moraš stvarno biti dovoljno glup da bi se oženio. Filip, 6 godina (najvjerovatnije je imao loše iskustvo) ŠTO TVOJI RODITELJI IMAJU ZAJEDNIČKO ? Paaa. Oboje ne žele imat više djece. Sara, 8 godina (hi hi hi - zbog čega to?) ŠTO SE RADI NA IZLASKU S DJEVOJKOM/DEČKOM? Izlasci su tu da bi se zabavljali i ljudi bi trebali iskoristit priliku da se bolje upoznaju. Čak i dečki imaju reći nešto zanimljivo ako ih dovoljno dugo slušaš . Jasna, 8 godina (Od koga li joj to? Od majke?) Kod prvog izlaska se pričaju interesantne laži tako da su onda zainteresirani i za drugi izlazak. Milan, 8 godina ŠTO BI TI RADIO KAD BI TVOJ PRVI IZLAZAK SKROZ LOŠE PROŠAO? Ja bih otišao kući i pravio se da sam mrtav. Onda bih nazvao novine telefonom i rekao da mi naprave umrlicu. Darko, 9 godina (to bih ponekad i ja najradije napravio) KADA SE SMIJE NEKO POLJUBIT ? Kada je bogat i ima puno para. Jelena, 7 godina (pitam se da li je plava?) Kada poljubiš neku djevojku onda se moraš s njome oženit i imat djecu sa njom. Tako ti je to! Ivan, 8 godina (da Ivane, nažalost je tako) ŠTO TREBA NAPRAVITI DA BI BRAK BIO USPJEŠAN? Muž treba uvijek govoriti ženi da je lijepa pa čak i ako ona izgleda kao autobus! Stanko, 10 godina (ovaj je apsolutni broj 1.) link \| objavio nena daconte u 13. studeni 2007 23:45:00 \| (5) komentari anit_5 komentirano u 14. studeni 2007 5:41:00~ :) natuknica komentirano u 14. studeni 2007 7:06:00~ :) babun komentirano u 14. studeni 2007 10:45:00~ to misle i stari samo se boje priznat ;) tonkica palonkica komentirano u 22. studeni 2007 0:56:00~ sad znam da djeca znaju više nego šta im na lišcima piše! :D pitam se jesu li i oni morali vikati da izvuku to iz njih ;)) Posjetitelj (Neregistriran) (Neregistriran) komentirano u 30. studeni 2007 19:25:00~ hej sisi strava ti post...al mogla bi umjesto pisanja ovog posta pit kafu sa mnom...hehe sprdam se..pozz : ) pon - 05.11.2007 novosti nije me bilo stvarno dugo. baš me sram. malo sam ispala iz štosa, jer sam totalno zaokupljena, well, životom. počela sam radit u vrtiću, predajem engleski. iako je to samo jedan sat dnevno četiri dana u tjednu, pripreme mi uzimaju puno vremena. volim svoj posao, iako je na početku bilo jako naporno. onda sam se naučila vikat i sad je sve super. slušaju sve u šesnaest. don't get me wrong, nisam ja zločesta teta, samo sam naučila da moram bit glasnija od njih da bi me čuli i poslušali. klinci ko klinci, iskušavaju granice do kojih me mogu tlačit, al kad tičerica poludi, onda su svi tiho. čovjek se zapravo iznenadi kad otkrije što sve može. ja nikad nisam mislila da ću moć izać na kraj s grupom predškolske djece, jer ne volim vikat i ne volim zapovijedat. sad mi to uopće nije problem. djeca me vole i obožavaju moja predavanja. stvarno mi krenulo na poslovnom planu. znam da je ovo užasno dosadan post i da znam ja bit i zanimljivija, al morat ću se malo uhodat... do nekog zanimljivijeg posta, so long! :) link \| objavio nena daconte u 5. studeni 2007 11:44:00 \| (5) komentari natuknica komentirano u 5. studeni 2007 13:40:00~ Zvuči super. Samo uživaj! zgubidanka komentirano u 6. studeni 2007 10:13:00~ hi hi hiiiiiiiiiK, muškarci vole glasne žene... kako gdje :) lazylicious komentirano u 7. studeni 2007 16:27:00~ ajme, teta u vrtiću, baš super! ajd reci koji pa ti dofuram klince, kad ih napravim. Nažalost, do tad ćeš već i ti vjerovatno biti stara i čangrizava teta koja nroji dane do penzije ;))) nena daconte komentirano u 9. studeni 2007 13:20:00~ lazy, nadam se da neću tako brzo ostarit :)) tek su mi 22.. :))al ipak, nemoj čekat predugo bvidan1 komentirano u 10. studeni 2007 14:27:00~ psima iz azila u Šibeniku prijeti eutanazija zbog manjka materijalne pomoći udruzi Dalmatiner koja se brine za napuštene pse.molim vas pomozite-donirajte nesto ili uzmite kojeg pasića.ali učinite nešto kako bi ovi pasići bili spašeni! MOLIMO VAS - POMOZITE NAM !! PLEASE HELP ! Za sve informacije obratite se na ove brojeve: Tel : 00 385 22 212 874 Mob: 00 385 98 946 1437 Žiro račun - Jadranska Banka: 2411006-1100111671 sri - 19.09.2007 scena, film kad mi netko spomene neki film koji sam gledala, prvo u glavi dobijem sliku, scenu koju vežem za taj film. ponekad je to glavna, odlučujuća scena, a ponekad skroz mala, nezamjetna, pogotovo ako ste davno gledali film. evo par primjera (gledam stvarno svašta, ovo je samo miks filmova koji su mi pali na pamet) doručak kod tiffanyja- zadnja scena, vjerojatno najpamtljivija; ona stoji u uličici, pokisla, traži mačka koji nema ime. i još jedna scena: ona sjedi na prozoru, svira i pjeva, a on je sluša na prozoru iznad. bogovi su pali na tjeme- naravno, scena kad nađu bocu coca cole :) zakon zakon zakon! i scena kad onaj bijelac vozi svoj ludi auto i dolazi do rampe ili čega već pa mora stavljat kamenje pod kotače da mu se auto ne otkotrlja :)) legenda prljavi ples- scena kada patrick dolazi po jennifer i kaže: nobody puts baby in the corner. kad je harry sreo sally- scena u restoranu, kad ona "svršava" :) pirati s kariba- kapetan jack sparrow i will turner hodaju ispod vode držeći barku naopako tako da imaju zraka i idu "posuditi" brod :) crash- djevojčica trči spasiti tatu jer joj je on dao svoj nevidljivi ogrtač koji ga štiti od metaka *zapravo ljubav- malo smijeha za kraj: scena kad hugh grant pleše po kući i naleti na domaćicu :) link \| objavio nena daconte u 19. rujan 2007 12:33:00 \| (6) komentari babun komentirano u 19. rujan 2007 17:30:00~ identificirala si se s tim scenama , voliš colu,tatu, ples pjesmu i naravno ono što se u pristojnom društvu ne spominje nellie komentirano u 20. rujan 2007 14:02:00~ :-)))ha ha , babun... pcelica (Neregistriran) (Neregistriran) komentirano u 20. rujan 2007 15:50:00~ ej ljube...zaboravila ja tvoju mail adresu...mozes mi je poslat sms-om? pusa iz berlina, mislim da znas od koga:) skviki komentirano u 20. rujan 2007 19:12:00~ vidiš, ja se kod prljavog plesa najčešće sjetim scene kad je on uči plesati, a ona je škakljiva :) tonkica palonkica komentirano u 17. listopad 2007 14:28:00~ 6 od 7 odgledanih, Jack mi je još uvijek fejvorit! :) ja ga se sjetim s ovim dijalogom: Jack Sparrow: You know, for all that pirates are clever-called, we are an unimaginative lot when it comes to naming things. Gibbs: Like? Jack Sparrow: I once sailed with a geezer lost both his arms and part of his eye. Gibbs: What did you call him? Jack Sparrow: [pause] Larry. nesi (Neregistriran) (Neregistriran) komentirano u 18. listopad 2007 14:48:00~ ajde novi pooooost...ja na inf pa mi dosadnjava...svako svoje nabada a jucer nas opet nije bilo u skoli, samo nas 6 je bilo...buahahahaha...i btw imam neku predstavu danas u domu, mala marija pjeva...pishurija:) kiss sisi... pon - 27.08.2007 moje ljeto sjećate se onih sastavaka koje smo pisali na hrvatskom svake godine kad bi se vratili s praznika? moje najluđe ljeto ili kakogod. pa onda jesen, tiho nam dolazi jesen ili jesen u mom gradu... uglavnom, tako to. htjela sam pisat o svom ljetu. nezaboravnom ljetu. najdužem ljetu u životu. bar se tako čini, jer ga pokušavam skratit i ubit već neko vrijeme, al ne ide :( radim cijelo ljeto. dva posla. ujutro sam kolporter i pokušavam ljudima uvalit novine, a popodne sam u videoteci. ovaj drugi posao mi je puno draži, a i šef mi je frend pa nemam problema oko para ni oko dogovora. ovo s novinama je već druga priča. zaista sam se svačega naslušala ovog ljeta. al to ćemo ostavit za neki drugi post, jer bi ovaj bio predug. zapravo, danas sam jednostavno tužna. mom dragom i meni je danas 8 mjeseci, a ne možemo se vidit. cijelo ljeto krademo vrijeme i svaki slobodan trenutak jurimo jedno drugom (dijeli nas 70-ak kilometara) da se vidimo bar na par sati i baš smo se istrošili. i sad kad više napokon ne radim ujutro i kad je i on prestao radit mislila sam da ćemo se češće i duže viđat. sad ispada da se još manje vidimo. i to me ubija. toliko sam se veselila tom kraju osmog mjeseca jer je to značilo da ćemo se oboje malo odmorit od jurcanja i stat i uživat. moj je san zapravo bio da se jedno jutro ustanemo rano, odemo u grad na kavu i pecivo i odemo rano na plažu. usput si uzmemo nešto i za ručak i cijeli dan provedemo na plaži i guštamo. igramo karte, sunčamo se, pričamo, jedemo paštetu i kruh i pomidor... al ništa od toga. ni paštete ni pomidora ni jutranje kave. sad će opet obaveze. njemu faks. meni ispiti i posao. viđat ćemo se češće, ali na kraće. ni sestre mi nema da joj se mogu izjadat. ni plaća nije tolika da bi vrijedila uništenog ljeta. i stvarno sam danas tužna. link \| objavio nena daconte u 27. kolovoz 2007 22:02:00 \| (8) komentari babun komentirano u 27. kolovoz 2007 23:26:00~ to su ta prevelika očekivanja, radije prebroj šta imaš nego ono šta nemaš pa ti bude lakše natuknica komentirano u 27. kolovoz 2007 23:56:00~ Malo se odmori i naspavaj pa će sve bolje biti. :) m.o.n.y- komentirano u 27. kolovoz 2007 23:58:00~ šteta ovakoga dana... bit će bolje... valjda... pozzz special_girl komentirano u 28. kolovoz 2007 9:47:00~ ima dana kad osjećaš da ti ništa ne ide od ruke, da se cijeli svijet okomio na tebe...al onda taj osjećaj prođe, i opet si dobro....bit će bolje..pozz nellie komentirano u 28. kolovoz 2007 11:46:00~ stojim iza babaunovih riječi:-) relax... svatko će imati svojih 5 minuta.. kad tad:-) skviki komentirano u 30. kolovoz 2007 9:01:00~ evo, prvo: i ja sam sinoć imala sličnu ideju za početak posta - slučajno, časna riječ :))... a žao mi je zbog ljeta - baš mi se dosta ljudi (uključujući gore potpisanu) požalilo da im ovo ljeto nije donijelo ono što su očekivali... treba sad to "preboljeti" i krenuti dalje... imaš puno toga lijepog u životu, pa će se i sve ostalo polako srediti. lazylicious komentirano u 31. kolovoz 2007 11:42:00~ nemoj biti tužna, da ste mon stop skupa, zatukla bi ga tavom nakon kratkog vremena :D .... uostalom, ni meni ovo ljeto nije donjelo što sam očekivala, al, nevermajd, jesen će biti bolja ;)) Tonkica Palonkica komentirano u 7. rujan 2007 1:46:00~ mislim da prava ljubav vrijedi benzina :) a i naći ćete već trenutak zajedno... ako nije bilo ovo ljeto, bit će iduće. bar vremena imate.. :) pon - 06.08.2007 fotić u glavi zabilježio ove četiri slike toliko puta poželim da imam mali fotić u glavi koji će odmah uslikati sve zanimljivosti koje moje oči vide tako da ih kasnije mogu podijelit s drugima bez puno opisivanja. samo dam sliku i čekam reakciju. zaista, toliko smiješnih scena vidim svaki dan da je šteta što ih ne mogu podijeliti s vama. no probat ću riječima. slika 1. poslovni čovjek. kravata, odijelo. zalizana kosa. aktovka. izlazi iz kafića. ništa neobično, mislite. hm. ROZO odijelo. ŽUTE cipele. ŽUTA kravata. :) slika 2. profesorica. stroga. u odijelu. drži predavanje. potpuno se uživila. čini se da su se i učenici jer je pomno prate i gledaju. možda zbog ŽARKOCRVENOG ruža na ZUBIMA. slika 3. stara žena na plaži. sunča se. sjedi na zidiću u toplesu. SISE DO PUPKA. slika 4. dijete i tata na plaži. tata se zamislio i gleda u daljinu. dijete se igra u pijesku. i PIŠKI PO TATINOJ NOZI. link \| objavio nena daconte u 6. kolovoz 2007 22:15:00 \| (7) komentari zokihr komentirano u 6. kolovoz 2007 23:13:00~ stvarno šteta šta nemaš fotić u glavi babun komentirano u 6. kolovoz 2007 23:36:00~ imaš u hgspotu rudarsku kacigu s fotićem umjesto lampe ....i daljinac s lcd displejem kojeg moš držat u džepu...ne mora ti bit neugodno i ja sam ga počeo nosit... nellie komentirano u 7. kolovoz 2007 12:06:00~ a da ti i babun osnujete udrugu?:-))) lazylicious komentirano u 7. kolovoz 2007 12:53:00~ odlične slike ;))))) da mi je bilo vidjet tog poslovnog kanarinca ;D Croaticus komentirano u 8. kolovoz 2007 19:57:00~ Bila bi to super memorija prijatno veče ti želim. noni komentirano u 12. kolovoz 2007 21:49:00~ super fotke :) ines (Neregistriran) (Neregistriran) komentirano u 26. kolovoz 2007 17:08:00~ ej seko imas mejl malo poduzi hehe, sve zbog mene eto...pusa iz dublina pet - 20.07.2007 smotana i zaljubljena znate ono kad se osjećate usrano jer ste skužili da su sve vaše frendice zauzete ili faksom ili poslom ili dečkom i nemate s kim otić u kino? i onda poželite da imate dečka koji će s vama gledat film i osjećate se još jadnije jer su izgledi da nađete dečka u idućih nekoliko sati ravni nuli? jeste li se kad osjećali tako? ja jesam. puno puta. i onda bih se okrenula oko sebe i vidjela ju. tu jednu osobu za koju sam sigurna da je isto tako sama, samo da su njezine šanse da nađe tipa manje nego moje. možete to nazvat umišljenošću, al sigurna sam da znate takve osobe i da vama prođe ista misao glavom kad ih vidite, samo ju se ne usudite verbalizirati da vas ne bi krivo shvatili i proglasili umišljenima. e pa jedna takva cura išla je sa mnom na faks. nije ona loša, dapače, draga je, ali dozlaboga smotana. jedna od onih koje furaju vlastiti stil (čitaj: tenisice na suknju s krizme plus majica ispod koje se vidi kičasti jeftini grudnjak plus crna kožna torba koja je toliko ružna da je i lopovi zaobilaze) i koja se uvijek čini toliko odsutnom da imate potrebu u njezinoj blizini govorit polako i izražajno da bi vas razumjela. nadam se da kužite o čemu govorim, jer zaista ne želim bit bezobrazna. cura mi zaista nije ništa loše napravila, štoviše, mislim da ona uopće nikome nikad ništa loše nije napravila. no uglavnom, kad god sam nju vidjela, mislila sam kako život nije fer prema nekima i kako ona sigurno ima više problema na ljubavnom polju od mene. nije kao da sam likovala, zaista. i onda sam ju vidjela u gradu s dečkom. šok! udaje se najesen. dupli šok! život zaista ima smisla za humor. ona je možda izgledala smotana, ali jedina smotana u ovoj priči ispala sam ja. zašto sam ikad pomislila da je ljubavi imalo bitno kako se netko oblači ili drži? ljubav nema pravila. i to je čini prekrasnom. p.s. mom dečku: hvala što me voliš ovako smotanu :) link \| objavio nena daconte u 20. srpanj 2007 20:38:00 \| (6) komentari babun komentirano u 20. srpanj 2007 23:35:00~ juhu , znači ima nade i za mene !!!!!!!!!!! lazylicious komentirano u 21. srpanj 2007 11:18:00~ hehe, tako to obično i biva... a meni se još ne udaje ;)))) lane komentirano u 21. srpanj 2007 11:41:00~ pozdrav za tebee i čitmao se Tonkica Palonkica komentirano u 21. srpanj 2007 14:52:00~ ljubav je slijepa, :) i to je njena ljepota Croaticus komentirano u 25. srpanj 2007 20:28:00~ Zaljubljena svakako ali smotena ne. Pozdrav ti šaljem. Croaticus komentirano u 29. srpanj 2007 13:09:00~ Prijatno nedeljnje popodne želim sa osmjehom i pozdrav šaljem. sri - 04.07.2007 chaucer u canterbury, nena u portugal evo, opet je vrijeme ispita, što znači da bi ja sve radila samo da ne učim. o tome sam pisala i prije, pa se ne bi ponavljala, dosta to čini televizijski program i časopisi. no eto, prošli vikend umjesto da učim, ja sam surfala internetom, čisto iz dosade. nisam ništa posebno tražila, ali sam onako usput provjerila stranicu ryanaira i tražila jeftine letove za bilo kamo i trošila dragocjeno vrijeme koje sam mogla kvalitetno provest sa chaucerom... i padne mi na pamet da je moj dragi spominjao portugal kao mjesto koje bi definitivno htio posjetit u skorijoj budućnosti. pa sam si ja dala u zadatak da napravim plan puta po najjeftinijim mogućim letovima s odredištem u portugalu. i našla ja! ide se iz venecije do barcelone, u barceloni se spava, pa se sljedeći dan ide u porto, pa onda za šest dana opet nazad u barcelonu, pa se tamo ostaje jednu noć, pa nazad u veneciju. i zovem ja svog dragog, već sam i hostele provjerila, i govorim mu kako sam nam isplanirala put i našla i povoljan smještaj i on onako ležerno govori da može. izračunali mi i cijenu svega i nije tako nedostižno, pogotovo uzme li se u obzir da oboje radimo preko ljeta. pa kažem ja starcima da bi mi išli u portugal i kažem koliko para treba i di bi sve bili i kažu oni da nema problema. i sad, sve je išlo tako jednostavno i glatko da je bilo apsolutno nemoguće da su me svi shvatili ozbiljno! već sam se počela i ljutit na njih jer ja bi baš putovala, a nitko me ne doživljava!!! međutim, nije prošlo ni pet minuta, zove mene dragi da je on upravo na netu i da nam kupuje karte, pa neka ja još jednom pitam svoje jesu li oni to stvarno mislili. dobro da sam sjedila jer bi pala na dupe! eto, imamo karte i putujemo! samo tako :) p.s. i ispit sam prošla! link \| objavio nena daconte u 4. srpanj 2007 18:03:00 \| (6) komentari skviki komentirano u 4. srpanj 2007 18:17:00~ :))) jej!! sretan put! portugal je navodno prekrasan, i ja bih ga jako voljela vidjeti jednog dana.... a kad se leti? lazylicious komentirano u 4. srpanj 2007 20:16:00~ hmmm... te mogu zvati kad mi bude trebala organizacija putovanja? vidim da ti ide ;))) nena daconte komentirano u 4. srpanj 2007 20:57:00~ skviki, letimo početkom prvog mjeseca :) lazy, naravno da možeš zvat, nema frke! samo reci kamo želiš :) Croaticus komentirano u 5. srpanj 2007 20:50:00~ Prijatno veče želim i pozdav šaljem. Croaticus komentirano u 9. srpanj 2007 16:11:00~ Prijatno popdnr želim i pozdrav ti šaljem. Tonkica Palonkica komentirano u 13. srpanj 2007 0:23:00~ ajmeee! :) :) sretnice! lijepo se zabavite! čet - 14.06.2007 i serijski ubojice imaju slobodne dane znate onaj trenutak kad taman jednom nogom stajete pod tuš i zazvoni zvono na vratima ili telefon? e pa upravo to mi se desilo! ono, stojim gola u kupaonici i razmišljam: otvorit il ne otvorit, pitanje je sad. i mislim si, srijeda popodne, mora da je baba za televiziju! to je takva freaky baba da je se užasavam toliko da, ako mislim da je ona, uopće ne otvaram vrata ako sam sama jer sam potpuno sigurna da joj je ovo samo part time job, a da je serijski ubojica full time i da srijedom vreba na moj stan i čeka trenutak neopreza kad se neću naoružat frendicama i dečkom pa će me sopranizirat. i evo, ovo je još jedan dokaz da sam potpuno izbezumljena kad samo i mislim na nju: počnem blebetat nerazumne preduge rečenice u koje se toliko zapetljam da na kraju rečenice zaboravim kako sam ju započela i s kojim ciljem i onda ne znam ni kako ju završit jer zapravo nisam uopće pratila slijed rečenice već sam razmišljala koje oružje najbolje pristaje onom čudnom licu. neko hladno oružje. sva su meni hladna. toplo oružje mi je oksimoron. no, skrenula sam s teme. stojim ja tako u tu kukavnu srijedu u svojoj kupaonici i razmišljam što ću. ako ne otvorim, morat ću ju kasnije ić tražit, jer sam ionako u zaostatku s plaćanjem već 2 mjeseca. ako joj otvorim, mogla bi završit ko gulaš, jer sam sama u stanu i ništa ju ne može spriječit da me ne kokne jednim brzopoteznim kung fu udarcem posred čela i spremi za ručak sutra. hm... i nećkam se ja tako, al ajde, toliko sam lijena ić do nje da bolje da sutra budem gulaš nego da moram na drugu stranu grada. i omotam ja ručnik oko sebe, nataknem japanke i otvorim vrata. kao ono, dva stara deda traže moje susjede! isuse, koji bed! ovaj jedan se tako smotao (valjda nije polugolu ženu vidio nekoliko desetljeća) da je samo bacio letimičan pogled i ostatak vremena zamuckivao i gledao u strop pa u pod pa u zid s moje lijeve strane pa u zid s moje desne strane, ali nikako u mene. ovaj drugi se ispričao barem deset puta i na kraju nije ni dočekao da mu kažem di zapravo žive ti susjedi, nego je zbrisao koliko su ga te staračke naborane noge nosile. a bome je dobro potrčao! uff i što smo naučili iz današnje životne lekcije konstantnog sramoćenja? serijski ubojice ne rade srijedom :) link \| objavio nena daconte u 14. lipanj 2007 1:12:00 \| (7) komentari skviki komentirano u 14. lipanj 2007 9:16:00~ vidim da na još nekog (osim mene) krimići ostavljaju dublje psihološke tragove :))... a jadni dedeki... ili da bolje kažem: sretni dedeki?... a što se toga tiče, meni je jednom (još dok sam u srednjoj bila) netko zvonio taman nakon što sam se istuširala... mislila sam da se starci vraćaju doma, prpošno otvorila mokre kose i u ručniku, i -naravno- bio je to zgodni tip iz 4.c koji je uz školu radio i kao čitač onih brojača struje... časna riječ, nisam ovo sanjala :))... (i ne, nije završilo kao kad u pornićima dođe dostavljač pizze, samo smo se oboje zacrvenjeli, on je očitao brojke, i poslije smo se u školi sramežljivo pozdravljali)... special_girl komentirano u 14. lipanj 2007 23:36:00~ hehehehe...ajde dedeku si uljepšala dan :)) zapravo godinu ili desetljeće...kao što si rekla, vjerojatno polugolu ženu nije vidio godinama :) steve-hope (Neregistriran) (Neregistriran) komentirano u 22. lipanj 2007 13:10:00~ ... x (Neregistriran) (Neregistriran) komentirano u 26. lipanj 2007 6:51:00~ lijepo napisano Tonkica Palonkica komentirano u 28. lipanj 2007 10:41:00~ hihi, starački živci su majhni :D nellie komentirano u 29. lipanj 2007 10:38:00~ imam i ja ludu tetu koja kupi za tv. ajme, ali problem je šta mi je susjeda. pa ti znaj kad ćeš je očekivat... :) lazylicious komentirano u 4. srpanj 2007 12:42:00~ E, pa da neš napišeš više od jedamput mjesečno, možda bi se i vratila ;P ovo sam već 5 puta pročitala! možda se vratim kad dobijem max adsl ;))))) ali pišem na onom drugom tu i tamo:) enđoj ;)
powered by mojBlog \| designed by mela